Knjižnice su najljepša mjesta na svijetu. U njima se u knjige zaljubljujemo, njihovi smo desetljećima ponosni članovi. No, ako imate primanja koja to dopuštaju i ako imate knjige gdje staviti, vjerujem da je svim ljubiteljima hrvatske riječi u knjizi u interesu da kupite novu knjigu. Kad god si to možete priuštiti. Bilo sebi, bilo nekome za poklon. Bilo od autora, bilo od izdavača ili pak distributera. Ovo pišem svjestan da si mnogi ljudi to priuštiti ne mogu i obraćam se onima koji to mogu.
Poznati slogan „Kupujmo hrvatsko“ nije izmišljen bezveze. On ne glasi „posuđujmo hrvatsko“ niti „sprdajmo se iz onih koji kupuju hrvatsko“. Kupovinom hrvatskih proizvoda izravno se potiče domaća proizvodnja. Što to znači za knjige?
Stvar je po meni, kao laiku, vrlo jednostavna – ako nećemo kupovati knjige na hrvatskom jeziku, izdavači ih neće izdavati onoliko koliko bismo mi to htjeli. Ili će izdavati knjige gdje se štedi na svemu, a najviše od svega na prevoditelju. Pa ćete imati knjigu koja je na engleskom možda sjajna, a u našem prijevodu zvuči kao da ju je prevodio Google Translate. Na kraju krajeva i izbor u knjižnici bit će siromašniji.
To izravno utječe i na hrvatske autore – ako izdavači neće izdavati knjige, neće ih otkupljivati od autora. Ili pak sami autori neće direktno prodavati svoje knjige u dovoljnoj mjeri da bi im se isplatilo uložiti u tiskanje u samostalnoj produkciji. I na kraju možda i izgubiti motivaciju za pisanje ako nisu u mogućnosti distribuirati svoje djelo do čitatelja i za to biti zasluženo nagrađeni.
Nažalost, kupovna moć u Hrvatskoj nije tolika da si svatko od nas može priuštiti koju god knjigu poželi, kad god je poželi. No, ako nam je stalo do toga da nam izdavači izdaju što veći broj kvalitetnih knjiga i da podržimo rad naših autora, vjerujem da će svaka kupovina nove knjige tome pripomoći.