January i deset tisuća vrata jedna je od spominjanijih knjiga u posljednje vrijeme, uglavnom zahvaljujući fantastičnom Mitopejinom izdanju izrađenom s koricama od drveta starih sisačkih kuća. Činjenica koja dobije smisao kad počnete čitati knjigu. Ovo je samo moj kratak osvrt na nju jer recenzije niti znam niti želim pisati.
Što sam očekivao od January? Pa ugrubo, knjigu gdje djevojka doživljava avanture na različitim svjetovima u koje ulazi kroz vrata koja pronalazi. No, January nije baš to - nije naglasak na obilasku različitih svjetova i susretanju s neobičnim krajolicima i bićima i izvlačenju žive glave iz njih. Ti svjetovi jesu tu, no većina radnje odvija se u našem svijetu, a jedan dio u svjetovima poprilično sličnim našemu. Što ne znači da su Januaryne avanture manje zabavne i zanimljive i da neće susretati neke zanimljive spodobe.
Knjiga je izrazito lijepo napisana i tečno se čita. Cvetković Sever me svojim prijevodom na par mjesta natjerao da guglam riječi jer ih je izvukao iz dubine svog akademskog obrazovanja, a ja se nisam susretao s riječima poput "osiono". Vjerojatno jer nikad nisam čitao ozbiljnu prozu. Bar sam nešto naučio.
Za mene je riječ o lijepom djelu fantastike koje bih preporučio. Ne vjerujem da će itko nakon nje pasti na stražnjicu jer nije riječ o ničem revolucionarnom, ali mogu reći da mi je bila ugodna, simpatična i laka za čitanje.